Bruxelles, 22. listopada 2026. – Zastupnici Europske pučke stranke u Odboru za poljoprivredu i ruralni razvoj Europskog parlamenta povukli su potporu predloženim nacionalnim i regionalnim partnerskim planovima dok se ne osiguraju čvrsta i pravno obvezujuća jamstva za financiranje Zajedničke poljoprivredne politike i ruralnih područja. Zastupnik u Europskom parlamentu Marko Vešligaj pozdravio je promjenu njihova pristupa, podsjetivši da upravo na rizik utapanja poljoprivredne politike u širi zajednički fond upozorava od početka pregovora o europskom proračunu za razdoblje 2028.–2034.
„Dobro je da su kolege iz EPP-a konačno prepoznale ono na što upozoravamo od početka ovih pregovora: našim poljoprivrednicima trebaju zajamčena sredstva, a ne neobvezujuća obećanja i mogućnost da se novac možda pronađe. Zajednička poljoprivredna politika ne smije se utopiti u megafondu i postati predmet nadmetanja s drugim prioritetima“, poručio je Vešligaj.
Promjenu stava zastupnika EPP-a u Odboru AGRI objavio je njihov pregovarač za buduću Zajedničku poljoprivrednu politiku Norbert Lins. Upozorio je da Europska komisija i Vijeće dosad nisu na pravno obvezujući način osigurali ranije najavljenu minimalnu razinu sredstava za ruralna područja ni dodatnih 45 milijardi eura koje bi od 2028. mogle biti ranije stavljene na raspolaganje poljoprivredi i ruralnim zajednicama. Bez takvih jamstava, naveo je, EPP-ovi članovi AGRI-ja više se ne smatraju vezanima uz raniju potporu uključivanju ZPP-a u zajednički sustav nacionalnih i regionalnih partnerskih planova.
Europska komisija u prijedlogu budućeg proračuna predviđa najmanje 300 milijardi eura za dohodovnu i kriznu potporu poljoprivrednicima. Dodatno je predloženo da se najmanje deset posto dijela nacionalnih i regionalnih partnerskih planova koji nije unaprijed rezerviran usmjeri na ruralna područja, što bi predstavljalo približno 48,7 milijardi eura. Državama bi od 2028. bio dostupan i iznos do približno 45 milijardi eura iz sredstava fleksibilnosti koja su prvotno bila predviđena za srednjoročnu reviziju planova.
Upravo je posljednji dio predmet spora. Mogućnost da država sredstva usmjeri prema poljoprivredi, upozoravaju kritičari prijedloga, nije isto što i obveza da ona doista završe kod poljoprivrednika. Ni predloženi cilj od deset posto za ruralna područja sam po sebi ne jamči da će sredstva biti potrošena izravno na poljoprivredu i ruralni razvoj.
„To je ključna razlika. Poljoprivredniku ništa ne znači da u velikom fondu postoji potencijalno dostupan novac ako se sutra na nacionalnoj razini odluči da će ga se preusmjeriti na neki drugi prioritet. ZPP mora poljoprivrednicima pružati dugoročnu sigurnost i predvidljivost, a za to su potrebna jasno određena i zaštićena sredstva“, istaknuo je Vešligaj.
Prijedlog Europske komisije za proračun 2028.–2034. predviđa objedinjavanje niza sada odvojenih europskih fondova u nacionalne i regionalne partnerske planove vrijedne 865 milijardi eura. U njima bi se zajedno našle kohezijska politika, poljoprivreda, ruralni razvoj, ribarstvo i niz drugih područja. Komisija takav model obrazlaže jednostavnijim pravilima i većom fleksibilnošću, dok dio zastupnika i poljoprivrednih organizacija upozorava da bi on mogao smanjiti financijsku i političku autonomiju ZPP-a.
Rasprave u Europskom parlamentu o toj arhitekturi već su nekoliko puta pokazale ozbiljna razilaženja. Socijalisti i demokrati u Odboru za poljoprivredu ranije su se usprotivili tome da ZPP bude u potpunosti podređen jedinstvenim nacionalnim planovima, tražeći poseban okvir i sigurnije financiranje poljoprivredne politike. Nakon posljednje odluke EPP-ovih pregovarača, za nastavak rada na partnerskim planovima bit će potrebno pronaći novi kompromis.
„Drago mi je da su kolege napokon došle do zaključka koji branim od prvog dana. Ali sada očekujem da iza tih riječi stanu i kada počnu pravi pregovori. Poljoprivreda i ruralni razvoj ne smiju biti moneta za potkusurivanje kada se budu slagali drugi prioriteti europskog proračuna“, rekao je Vešligaj.
Naglasio je kako rasprava nije samo pitanje strukture europskog proračuna, nego sigurnosti proizvodnje hrane i sposobnosti poljoprivrednika da dugoročno planiraju ulaganja i proizvodnju.
„Europa od svojih poljoprivrednika traži sigurnost hrane, održivost, visoke standarde, prilagodbu klimatskim promjenama i generacijsku obnovu. Ne možemo od njih tražiti sve to, a istodobno im oduzeti sigurnost financiranja politike koja bi im trebala omogućiti da te ciljeve ostvare. Ako želimo snažnu europsku poljoprivredu, onda joj moramo osigurati i snažan, zajednički i predvidljiv ZPP“, zaključio je Vešligaj.
