Bruxelles, 29. rujna 2026. – Ako Europska unija od svojih poljoprivrednika zahtijeva visoke standarde proizvodnje, usporedivi kriteriji moraju vrijediti i za poljoprivredne i prehrambene proizvode koji na europsko tržište dolaze iz trećih zemalja, poručio je zastupnik u Europskom parlamentu Marko Vešligaj tijekom rasprave u Bruxellesu. Europsku komisiju pritom je pozvao da redovito procjenjuje kumulativni učinak trgovinskih sporazuma na europsku poljoprivredu.
Kao član Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj te izvjestitelj Europskog parlamenta za jačanje konkurentnosti, otpornosti i pravednosti europske poljoprivrede, Vešligaj upozorio je na pritisak kojem su proizvođači izloženi zbog rasta proizvodnih troškova i konkurencije jeftinijeg uvoza.
„Ako od naših poljoprivrednika tražimo najviše standarde proizvodnje, onda isti kriteriji moraju vrijediti i za proizvode koji dolaze iz trećih zemalja. Samo tako možemo osigurati poštenu konkurenciju na europskom tržištu. Sigurnost hrane i sljedivost ne smiju završavati na granicama Europske unije“, rekao je Vešligaj.
Kao aktualan primjer naveo je primjenu novih europskih pravila o antimikrobnim lijekovima. Od 3. rujna 2026. treće zemlje koje žele izvoziti određene životinje i proizvode životinjskog podrijetla u EU moraju dokazati da poštuju zabranu uporabe antibiotika za poticanje rasta ili povećanje prinosa te ograničenja vezana uz antimikrobne lijekove rezervirane za liječenje ljudi. Europski proizvođači ista pravila primjenjuju od 2022. godine.
Brazil za pojedine kategorije proizvoda, među kojima je i govedina, nije uvršten na novi popis odobrenih izvoznika jer Europska komisija nije dobila potrebna jamstva da će zahtjevi biti ispunjeni. Ograničenje se primjenjuje od 3. rujna, a Brazil u budućnosti može ponovno dobiti pristup ako dostavi potrebne informacije i dokaže usklađenost.
„Upravo je primjer Brazila važan jer pokazuje da jednaka pravila nisu nemoguć zahtjev. Od europskih proizvođača ne možemo tražiti najviše standarde i s njima povezane dodatne troškove, a istodobno na tržište puštati proizvode koji ne mogu dokazati usporedivu razinu usklađenosti“, istaknuo je Vešligaj.
U raspravi je posebno otvorio pitanje ukupnog učinka trgovinske politike EU-a na poljoprivredu. Europska komisija i njezin Zajednički istraživački centar već izrađuju kumulativne analize trgovinskih sporazuma. Posljednja takva studija, objavljena 2024., procjenjivala je moguće zajedničke učinke deset tada aktualnih ili budućih trgovinskih sporazuma do 2032. godine. Pokazala je moguće koristi za pojedine sektore, ali i posebnu ranjivost govedarstva, ovčarstva, peradarstva, proizvodnje šećera i riže.
Vešligaj smatra da se takve procjene moraju redovito ažurirati kako bi europske institucije imale jasnu sliku o tome što kombinirani učinak više sporazuma znači za proizvođačke cijene, proizvodnju i pojedine osjetljive sektore.
„Ne možemo svaki trgovinski sporazum promatrati izolirano. Jedan možda izgleda podnošljivo, drugi također, ali poljoprivrednik na kraju osjeća njihov zajednički učinak na istom tržištu. Zato sam Komisiju pitao kada će provoditi redovite procjene kumulativnog učinka trgovinskih sporazuma na cjelokupni poljoprivredni sektor“, rekao je Vešligaj.
Naglasio je da se konkurentnost europske poljoprivrede ne može jačati tako da proizvođači istodobno snose sve veće troškove ispunjavanja europskih pravila, dok ih na tržištu pritišću proizvodi nastali uz drugačije proizvodne uvjete.
„S jedne strane našim poljoprivrednicima povećavamo troškove proizvodnje jer od njih tražimo standarde koje smatramo važnima i koje želimo zadržati. S druge strane jeftinijim uvozom stvaramo dodatni pritisak na vrijednost njihova proizvoda. Na kraju najveći trošak i najmanja zarada ponovno ostaju poljoprivredniku. Upravo zato trgovinska politika mora puno ozbiljnije uzimati u obzir njezin kumulativni učinak na ljude koji proizvode našu hranu“, zaključio je Vešligaj.
