Bruxelles, 19. kolovoza 2026. – Nova studija izrađena za Posebni odbor Europskog parlamenta za stambenu krizu (HOUS) upozorava da Europska unija ulazi u sve dublju krizu priuštivosti stanovanja te da njezine uzroke nije moguće svesti samo na nedostatak novih stanova. Zastupnik u Europskom parlamentu i član odbora HOUS Marko Vešligaj ističe kako nalazi studije potvrđuju problem na koji već dulje upozorava – sve snažniju financijalizaciju stanovanja i pretvaranje doma iz osnovne životne potrebe u investicijsku imovinu.
Studija „Housing speculation in the EU“, objavljena u srpnju na zahtjev Posebnog odbora za stambenu krizu, navodi da su cijene nekretnina i najamnine diljem Europske unije rasle brže od prihoda te da je pristup vlasništvu sve teži, dok raste nesigurnost stanovanja. Autori pritom upozoravaju da se uz pitanje nedovoljne ponude mora ozbiljno razmatrati i financijalizacija – proces u kojem nekretnine sve snažnije funkcioniraju kao sredstvo ulaganja i akumulacije kapitala.
„Godinama slušamo kako će se stambena kriza riješiti jednostavno tako da se izgradi više stanova. Ponuda jest dio problema, ali nije cijela priča. Ako novoizgrađene i postojeće stanove kupuje kapital kojem je primarni cilj rast vrijednosti imovine i ostvarivanje prinosa, a ne stanovanje ljudi, možemo graditi i istodobno nastaviti gurati cijene prema gore. Dom mora ponovno postati prije svega mjesto za život, a ne špekulativna imovina“, upozorio je Vešligaj.
Razmjeri promjene vidljivi su u podacima o institucionalnim ulaganjima. Između 2004. i 2024. materijalna imovina burzovno uvrštenih stambenih nekretninskih fondova u EU-u povećana je s 4,8 na 198,7 milijardi eura – čak 42 puta. Istodobno su prihodi od najma tih fondova rasli znatno sporije, 19 puta. Studija to navodi kao pokazatelj poslovnih modela u kojima sve veću ulogu ima očekivani rast vrijednosti nekretnina, a ne prihod koji proizlazi iz njihove stambene funkcije.
Autori zaključuju i da je nakon globalne financijske krize 2008. nastupila nova faza. Dok je raniji rast cijena snažno pratio širenje hipotekarnog kreditiranja, između 2015. i 2024. prosječna razina kreditiranja kućanstava u promatranim državama EU-a smanjila se za 18 posto, a cijene kuća porasle su za 61 posto. Sve veću ulogu pritom imaju akumulirano bogatstvo, institucionalni kapital i potraga investitora za prinosima.
Hrvatska dobro pokazuje razmjere problema priuštivosti. Prema podacima Eurostata, cijene stambenih nekretnina u Hrvatskoj do drugog tromjesečja 2025. bile su 102 posto više nego 2010. godine. Istodobno, prema podacima hrvatske Vlade, u zemlji postoji oko 600 tisuća praznih stambenih jedinica, dok se procjenjuje da za uspostavu priuštivog stanovanja nedostaje približno 236 tisuća stanova.
Za Vešligaja upravo taj nesrazmjer pokazuje da se stambena kriza ne može rješavati isključivo novom gradnjom.
„Imati stotine tisuća praznih stanova i istodobno stotine tisuća ljudi kojima je stan nedostupan vrlo jasno pokazuje da problem nije samo koliko stanova postoji, nego čemu oni služe, tko ih posjeduje i pod kojim uvjetima ulaze na tržište. Ako želimo priuštivo stanovanje, moramo imati više javnog i neprofitnog stambenog fonda, snažniju regulaciju protiv špekulacije i puno veću transparentnost tržišta“, rekao je Vešligaj.
Nova studija među preporukama posebno navodi jačanje transparentnosti podataka o tome tko posjeduje nekretnine, kako mijenjaju vlasnika te na koji se način određuju najamnine i vrijednosti, kao i snažniju regulaciju najma, zaštitu stanara te širenje socijalnog, javnog, zadružnog i drugih neprofitnih modela stanovanja.
Upravo je transparentnost tržišta jedna od tema koju Vešligaj kontinuirano zagovara u radu Posebnog odbora. Tijekom izrade parlamentarnog izvješća predlagao je uspostavu europskog registra transparentnosti transakcija nekretnina kako bi javne institucije imale jasniju sliku o tome tko kupuje i akumulira stambene nekretnine te iz kojih izvora dolazi kapital. Prijedlog nije uvršten u završni tekst izvješća koje je Parlament usvojio u ožujku.
„Bez podataka zapravo pokušavamo regulirati tržište zatvorenih očiju. Moramo znati tko kupuje, prodaje i drži velike portfelje nekretnina, pod kojim uvjetima i s kojim ciljem. Zato sam tražio registar transparentnosti i nastavit ću ga zagovarati. Ako ne znamo gdje se koncentriraju vlasništvo i kapital, teško možemo učinkovito djelovati protiv špekulacije“, naglasio je Vešligaj.
Uz transparentnost, smatra da ozbiljna stambena politika zahtijeva i pravedniju poreznu politiku prema velikim investicijskim portfeljima i bogatstvu ostvarenom rastom vrijednosti nekretnina, uz usmjeravanje javnih prihoda prema izgradnji trajno priuštivog i javnog stambenog fonda.
„Ne možemo imati sustav u kojem ljudi koji žive od svojeg rada nose velik dio poreznog tereta, dok se ogromno bogatstvo može stvarati rastom cijena nekretnina koje su drugima postale nedostupne. Stanovanje je javni interes. To podrazumijeva i pravo javnih vlasti da reguliraju tržište, suzbijaju špekulaciju i osiguraju da se dio vrijednosti koju tržište generira vrati u izgradnju stanova dostupnih ljudima“, zaključio je Vešligaj.
