Bruxelles, 13.1.2026. – Prije nekoliko tjedana Europska komisija predstavila je prvi Europski plan za priuštivo stanovanje, sveobuhvatni okvir kojim EU po prvi put na razini Unije izravno adresira stambenu krizu – rast cijena najma i stanova, manjak javnih i neprofitnih stanova te sve veći udio dohotka koji građani troše na krov nad glavom. Plan je dio šireg „paketa za priuštivo stanovanje“ i nadovezuje se na zahtjev Europskog vijeća iz listopada 2025. da se izradi ambiciozan europski plan za stanovanje.

Plan se temelji na nekoliko ključnih smjerova djelovanja: povećanju ponude stanova, otključavanju ulaganja u priuštivo i održivo stanovanje, jačoj regulaciji kratkoročnih najma u gradovima pod pritiskom te ciljanoj podršci ranjivim skupinama – među kojima su posebno istaknuti mladi, studenti i ključni radnici. Uz to dolazi i najava novih pravila o kratkoročnom najmu, fleksibilnijih pravila državnih potpora za socijalno i javno stanovanje te veće praćenje špekulativnih kretanja na tržištu nekretnina.

Na raspravi u Europski parlament, zastupnik Marko Vešligaj (S&D), član posebnog parlamentarnog odbora za stambenu krizu, plan je pozdravio kao nužan i zakašnjeli iskorak, ali je istaknuo i niz ključnih nedostataka na koje će i dalje upozoravati.

„Bez namjenskog europskog novca za javno i neprofitno stanovanje – nema zaokreta“

Vešligaj je u raspravi s povjerenikom za stanovanje Dan Jørgensen naglasio da, unatoč političkoj težini plana, nedostaju namjenska sredstva za priuštivo stanovanje na razini EU-a.

„Plan pozdravljam kao korak naprijed, ali bez izdvojenih, namjenskih europskih sredstava za javno i neprofitno stanovanje situacija se neće bitno promijeniti. Gradovi i države već sada rade iznad svojih mogućnosti, a mi im još uvijek ne dajemo pravi europski alat u ruke“, poručio je Vešligaj.

Dok dokument predviđa veću fleksibilnost državnih potpora i mobilizaciju postojećih investicijskih instrumenata, brojni akteri – od gradova do sindikata – upozoravaju da ne postoji poseban, snažan europski fond za priuštivo stanovanje, sličan onome za oporavak od pandemije, pa postoji rizik da se mjere svedu na „bolju koordinaciju“ bez dovoljnog novca na terenu.

Stan kao dom, a ne financijski proizvod

Jedna od točaka na kojoj je Vešligaj posebno inzistirao jest uloga velikih investicijskih fondova i špekulativne kupnje nekretnina. Upozorio je da se stanovi sve češće tretiraju kao financijska imovina, a ne kao društveno dobro i temeljno pravo.

„Moramo jasno adresirati ulogu velikih fondova i špekulativnih kupnji. Dok god je stan prije svega financijski proizvod, a tek onda dom, priuštivost će i dalje biti problem. Očekujem od Komisije da ovo pitanje otvori puno odlučnije – od transparentnosti transakcija do mogućih ograničenja kod špekulativnih modela kupnje stanova“, rekao je.

Europska komisija u samom planu najavljuje mjere za veću transparentnost tržišta i praćenje špekulativnih praksi, no kritičari upozoravaju da su ti koraci zasad više analitički nego regulatorni, te da još nije jasno hoće li uslijediti obvezujuće mjere.

Mladi, ruralna i demografski pogođena područja i obnova zapuštenog stambenog fonda

Vešligaj je naglasio i da je u planu nedovoljno jasno istaknuta uloga mladih, ruralnih i demografski pogođenih područja.

Prema njegovim riječima, mladi su među onima koji najteže dolaze do prvog stana – bilo kupnjom, bilo najmom – ali u planu se tek općenito spominju kao ranjiva skupina, bez dovoljno jasnih, posve njima namijenjenih instrumenata.

„Očekivao sam konkretnije ciljeve za mlade i jasne instrumente za ona područja koja se najbrže prazne. Ako zanemarimo ruralne i demografski pogođene regije, nastavit ćemo gledati kako se cijele zajednice gase, a kuće ostaju prazne ili propadaju“, upozorio je Vešligaj.

Posebno je istaknuo potrebu da se osiguraju europska sredstva za cjelovitu obnovu stanova i kuća koje nisu u dobrom stanju, osobito u ruralnim područjima i manjim gradovima, gdje je stambeni fond često star, energetski neučinkovit i neprilagođen potrebama starijih osoba i obitelji.

Ključno pitanje: hoće li EU ići na obvezujuće mjere i nove fondove?

Na kraju rasprave, zastupnik je otvorio pitanje sljedećih koraka Komisije:

hoće li se europski plan za priuštivo stanovanje zadržati na razini preporuka, strateških dokumenata i prilagodbe postojećih pravila, ili će prerasti u obvezujuće zakonodavstvo i nove, namjenske financijske instrumente za javno i neprofitno stanovanje.

„Pitanje je hoće li i kako Komisija biti spremna predložiti obvezujuće zakonodavne mjere i nova, namjenska sredstva za javno i neprofitno stanovanje. To je naš ključni zahtjev i od njega ne odustajemo“, poručio je Vešligaj.

Dodao je kako će u nastavku rada u posebnom odboru za stambenu krizu i drugim nadležnim odborima Europskog parlamenta nastaviti tražiti da se u europske politike ugradi ono što građani, gradovi i organizacije već godinama poručuju: da je stanovanje temeljno pravo, a ne luksuz – te da priuštivo stanovanje mora postati mjerljiv prioritet, s jasnim ciljevima i konkretnim proračunom.

„I u ovoj temi, kao i u svim drugima, ostajem uporno na strani građana koji se bore da krov nad glavom ne bude nedostižan“, zaključio je Vešligaj.